- oružati
- (se) (sich) waffnen, (sich) rüsten, (sich) bewa'ffnen, (sich) aus|rüsten, wappnen; o-na snaga Wehrkraft f, Wehrmacht f (-); biti (na)o-n do zubi bis an die Zähne bewa'ffnet sein
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
oružati
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
orùžati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 naoružavati, opremati koga oružjem (vojsku, neku zemlju) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oružati — orùžati (koga, što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA naoružavati, opremati koga oružjem (vojsku, neku zemlju) ETIMOLOGIJA vidi oružje … Hrvatski jezični portal
razoružati — razorùžati (koga, se) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. rȁzoružān> DEFINICIJA 1. (koga) a. oduzeti oružje onome tko je bio naoružan, tko je imao oružje na sebi b. lišiti naoružanja [razoružati vojsku] c. pren. razg. oduzeti… … Hrvatski jezični portal
naoružati — naorùžati (se, koga, što) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. nȁoružān, gl. im. naoružánje> DEFINICIJA 1. (koga, što) dati oružje, opskrbiti oružjem 2. (se) opskrbiti se oružjem ETIMOLOGIJA na + v. oružje, oružati … Hrvatski jezični portal
orma — ȏrma ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA ob. kožnata naprava za uprezanje životinja; konjska oprema [staviti ormu] ETIMOLOGIJA lat. arma: oružje, oruđe (prvotno: prostor za spremanje oružja ili oruđa) ≃ armare: oružati, naoružati … Hrvatski jezični portal
